Beethoven, Ludwig Van - njemački kompozitor (1770-1827)
Svoju gluvoću pred kraj života, Ludwig van Beethoven nije smatrao bolešću. Jednom prijatelju je rekao:
- Ko samo sluša muziku taj je, naravno, mora i čuti. Moja muzika se rađa s mišlju i ja je vrlo dobro osjećam.

Kad je bio potpuno gluv, Beethoven je takođe stvarao, pa su tako nastala mnoga značajna muzička djela. Jednom je rekao: - Mnogi misle da se sluša samo ušima. Ja sve tonove čak i vidim.

U društvu nekih političara razgovaralo se o ratu i miru, a neko je nabrajao šta bi sve trebalo učiniti za očuvanje mira. Beethoven, koji je čuo ovaj razgovor, upadne:
- Gospodo, vjerujte mi, muzika je efikasnija od bilo kakve politike kad se radi o tome da narodi zavole mir.

Zamoljen da da svoj sud o Sebastianu Bachu, Beethoven je rekao:
- On nije potok, već more! (Na njemačkom jeziku Bach znači potok).

Budući da gotovo mjesec dana Beethoven nije dolazio u kafanu, jedan kolega ga upita, nije li slučajno bio indisponiran za izlaske.
- Ne ja - odgovori muzičar - već moje cipele. Kako nemam nego jedan par, a popravak se otegao, morao sam čekati trenutak da ih podignem. Obućar mi je tek danas odobrio kredit!

Brahms, Jochannes - njemački kompozitor (1833-1897)
Slavnog muzičara Brahmsa, ljubitelja teatra, neko je zamolio da definiše pozorište, našto on odgovori:
- Pozorište? To je jedna vrsta zabavne lutrije, jer niko ne zna šta će ispasti: autor napiše dramu, glumci odglume nešto sasvim drugo, dok publika čuje nešto treće!

Izdavaču kojem je doneo novu partituru i koji mu je prigovorio da piše previše tužnu muziku, Brahms je odgovorio:
U vremenu u kojem živimo moja muzika je i suviše vesela.

Chopin, Frédéric - poljski kompozitor (1810-1849)
Nakon jednog koncerta koji je izveo na klaviru sam Frédéric Chopin, neki bogati čovjek mu priđe i reče:
- Čestitam, vaša muzika me je divno zabavila.
Oh, jadan ja! - usklikne Chopin. - ako moja muzika samo zabavlja, tada treba da je se što pre odreknem.

Jedna naivna dama, nakon koncerta koji je priredio Šopen, rekla je umjetniku:
Vi ćete ovdje napraviti dobar posao.
Nijesam ni političar ni trgovac: oni prave poslove. Ja stvaram muziku! - odgovorio je.

Caruso, Enrico - italijanski operski pjevač (1873-1921)
U vrlo žučnoj diskusiji matematičara oko beskrajnosti svemira učestvovao je jednom sasvim slučajno i Caruso. Vidjevši da to neće skoro prestati, reče on najbližem diskutantu:
- Ja idem, a vi me pozovite kad oni izmjere taj svemir.
Vrlo rado - odgovori sasvim ozbiljno matematičar, ne shvativši upadicu.

Caruso je imao običaj da pjeva ulicom. Jednom, dok je tako pjevao, priđe mu neki čovjek i reče:
- Mladiću, šteta što ne školujete svoj glas; evo vam moja posjetnica, pa ako se odlučite, mogu za vas nešto učiniti.
Caruso, koji je tada već bio čuven u čitavom svijetu, zahvali se i reče:
- Gospodine, to ste mi već rekli prije deset godina.
(Bio je to Enzo Sanzio, tada čuveni pedagog, ali strahovito rastrešen čovjek).

Caruso se prehladio i nije mogao nastupiti. Direktor pozorišta bio je sav izvan sebe, pa je vikao:
- Što da uradim? Pa kako ste se mogli prehladiti?
- To su posljedice premijere, reče pjevač.
- Kakve posljedice?, začudi se direktor.
- To je sasvim jednostavno: na pozornici su me zalili talasi oduševljenja, zatim sam pao u vihor obožavateljki i došao sav ugrijan kući, gdje me polio hladan tuš kritike. Ko da se ne prehladi u takvim uslovima?

Bach, Johann Sebastian - njemacki kompozitor (1685-1750)
U neprestanoj trci da prehrani svoju mnogobrojnu porodicu, jedan od najgenijalnijih kompozitora svijeta J. S. Bach, govorio je:
- Ja stvaram muziku da bih preživio, a ne za vječnost.

O jednoj kompoziciji, koju je napisao još kao devetogodišnji dječak, Bach je rekao:
- Ako anđeli zaista znaju svirati, onda bi im ova moja kompozicija dobro došla. Danas ovo ne bih mogao napisati iz jednostavnog razloga: više ne mogu tako čisto misliti.

Poslednje riječi, što ih je Bach izgovorio prije svoje smrti, bile su:
- Hoće li ostati nešto posle mene?
Genijalni kompozitor je mislio da stvara samo "osrednju muziku".

Rossinijev učenik molio je učitelja za dopuštenje da mu odsvira dvije melodije koje je sam komponovao. Nakon što je učenik odsvirao prvu kompoziciju Rossini s osmijehom reče:
- Druga mi se više svida.

Mladi kompozitor koji je Rossiniju odsvirao svoju novu kompoziciju htio je saznati kako se Rossiniju sviđa njegovo djelo. Rossini reče:
- Divno. Silniji ste od Boga. On je stvorio svijet iz haosa, a vi ste stvorili haos.

Poznato je da je Wolfgang Amadeus Mozart bio koliko genijalan toliko i hvalisav. Jednom se u nekoj krčmi hvalio kako bilo što na klaviru može odsvirati "prima vista". U atmosferi krčme gdje su se nalazili tadašnji muzičari odjednom se našao čovjek koji mu je ponudio raspis neke klavirske minijature. O.K. Naš Amadeus to prihvata, sjeda za klavir i počinje s lakoćom svirati, i to s takovom lakoćom da se glasno smije jer je materijal mogao biti sve - samo ne težak za interpretaciju. Kad odjednom "stop". Mozart se okrenuo prema tom poznaniku i kaže:
- Kako ću ovo odsvirati!? Ovo je nemoguće! Lijeva ruka mi je u kontraoktavi, a desnom imam prohod sasvim visoko i nemogu odsvirati ovaj Fis. Pa nemam tri ruke.
Tada je naš provokator sjeo za klavir umjesto Mozarta i sporni Fis odsvirao nosom!

(nastaviće se)

UKOLIKO ŽELITE POSLATI ANEGDOTU KLIKNITE OVDJE